Pod prizmom grada
hodaju moje oči
tražeći pristanište
na kojem ću odmoriti
daleko od svijeta
udaljena od tuđih pogleda
Sužanj sam svoje duše
što u prostranstvima
uvijek tebe traži
i kad umirem
i kad živim
Oblak sam
pod ovim nebom
što odoljeva ,suncu,kiši i zimi
i poljsko cvijeće
što strpljivo čeka
umorne od jeke
što život se zove
Sužanj sam..
Sužanj sam...